Svedska nikako da se probudi iz svog sna. Spava od 70-ih godina i samo se malo meskolji….
Znate li sta je Zenov paradoks?
Zeno je anticki filozof (danas bi rekli, fizicar) koji je vec tada, prije 2000 godina uocio jednu
nelogicnost. Ako se tijelo krece kroz prostor ono u svakom novom trenutku ima (novu) poziciju.
Paradoks je u tome sto kada tijelo ima definitivno definisanu poziciju, tada se ne krece… Stoji. Znaci ne moze imati i poziciju i kretati se.
Svi imamo kakvu-takvu predstavu o antickim filozofima kao ljudima ogrnutim bijelim ”carsafima” koji u japankama (cuj, japanke?!) setaju divnim mediteranskim vrtovima, duboko zamisljeni, drzeci se za bradu i – filozofirajuci. Sta im je jos zajednicko osim pobrojanog? Dosada, slobodno vrijeme i bezposlenost. Oni su sebi lijepo skrojili svoju demokratiju, dali robovima da rade, a njima otvorili prostor za setnje ispod akaza i naranaca i razmisljanje. Divota.
Prvi sledeci period u istoriji ili prva sledeca sansa da jedan sloj ljudi dobije toliko slobodnog vremena, dogodila se u Engleskoj, pa dalje i u drugim zemljama sirenjem industrijalizacije. Tako je nastala nauka, filozofija, umjetnost….
Svedska spava svoj san iz 70-ih godina kada su bili bogati, skromni, obezbjedjeni materijalno, kucama, autima, platom, odmorima, skolovanjem, zdravstvom… Cak su i pusili, koliko su bili slobodni i zadovoljni!
I onda, danas, kao Zeno, razmisljaju o – zastavi. Sta je zastava? Krpa odredjenih dimenzija na kojoj je nesto nacrtano? Tako je. Crtaj sta god hoces, jer ionako se radi o boji nanesenoj na tkaninu. I onda se okrenu, na drugu stranu i nastave da spavaju.
Ali onda naidje neko sa zastavom na kojoj pise PKK. Ili, dolje na jugu sa kukastim krstom?! I odjednom osjecaju kao kroz magnovenje da ih neko vuce za rukav, drmusa, proba da probudi. A oni nece. Je li PKK zastava (kurdska politicka organizacija koju su Turci prozvali teroristickom, pa sad i Svedska mora, ako ce u NATO) samo krpa sa nesto narandzaste i crne boje? Filozofski gledano jeste. Ali kao simbol? Da, kao simbol moze da ima razarajuce dejstvo, ako se prema njoj postavimo na svaki moguci nacin kao prema – krpi. Omotamo je oko golog tijela? Spalimo? Gazimo po njoj…? Sta je Kuran? Gomila papira, uvezana u tvrdi povez. Kako gori? Lako ili tesko? Jedino sto interesuje Svedjanina koji je u dubokom u snu: lako se zapali, brzo gori ili je treba stalno pomijerati da je i najslabiji vjetric ne ugasi?
Ali stvari su se iskomplikovale nakon ovog ”eksperimenta”.
Naravno, najljepse je mirne savjesti spavati. Svi smo to osjetili – ne samo djeca tinejdzeri. Mozes
sutra koliko hoces, udobno, klimatizirano, a legao si mirno bez crnih slutnji. I to je Svedska danas. Divno je bilo druziti se sa Pipi, slusati Dzenis Dzoplin, pusiti cigarete, popiti malo vise petkom, imati siguran posao, pouzdan i komotan Volvo, kucu u kojoj sve funkcionise, brz i jeftin servis…. Ali svijet oko zemlje se promijenio. Zemlja se iznutra promijenila. Nema vise mogucnosti da se filozofira o zastavi, jer nju vise ne gledaju i ne vide svi Svedjani na isti nacin. Nije to vise ona ista krpa kao sto je bila tamo neke 1972. godine.
Budjenje….
Jugonostalgija 