Dva organa, dvije price

Mozak i srce. Vjecita inspiracija pjesnika, filozofa, a bogami i naucnika: koji organ dominira, ili koji bi organ trebao da dominira? Da li bi svijet oko nas ali i nama u tom svijetu, bilo bolje ako bi postupali racionalno ili ako bi se vodili osjecanjima?

Evo prvo ’mozgovog’ vidjenja svijeta…

U ranijim tekstovima mozete naci po nesto o Hajsenbergu, Ajnstajnu. Podsjetimo da je davne 1913. Nils Born predlozio kako izgleda atom: jezgra oko koje u tacno definisanim orbitama zuje elektroni, mada oni mogu da predju iz jedne u drugu orbritu otpustajuci tada – foton. Kazem, predlozio, jer do danas jos niko nije empirijski posmatrao (vidio) atom. I ova rijec, pojam, foton, bila je bukvalno tacka na 200 godina staru kompaktnu i ’tvrdu’ pricu koja je pocela od Njutna – koncept klasicne fizike. Od ove tacke klasicna fizika vise nije mogla reci ni – slova! Mozda je nepravedno ne pomenuti Galileja ili Bejkona, ali paradoksalno oni vise pripadaju sledecoj teoriji, teoriji kvantne fizike, nego pomenuti Njutn?! Zasto? Iz jednostavnog razloga, sto su oni vrsili eksperimente i posmatrali njihove rezultate. Samo 12 godina kasnije, pa jos radeci sa Nilsom, Verner Hajsenberg pokrece sasvim novu teoriju i odbacuje Borov model atoma nudeci svoj: elektroni se ne krecu u orbitama, vec u elektromagnetnom polju sto znaci da su hajmo tako reci u svakom trenutku negdje drugo. Mada u definisanom vremenu, ”zna se” gdje su. I onda to definise matematickom formulom (takodje pomenutom ranije ovdje) koja se na magican nacin preklopi sa misticnomPlankovom konstantom definisanom jos 1900-e godine! Nego sta je zanimljivo ovdje u ovom tekstu, a nalazi se u domenu kvantne fizike?

I dok je klasicna fizika polazeci od relacije materija na materiju, pokusavala da objasni realnost materije, dotle kvantna fizika uzima novi pravac: objasniti nase znanje o realnosti materije. Mozda je razlika, mala, suptilna, ali ipak, najavljuje novi, jako veliki fenomen u ”cijeloj toj prici” – nas. Posmatrace. Hoce se reci, kvantna fizika je ako vjerujemo njenim sljedbenicima, na dobrom putu da objasni kako mi, ljudi, pretvaramo nesto definitivno nematerijalno kao sto je misao u materijalno – akciju. Priznace cak i najvatreniji sljedbenici klasicne mehanike, da bi to bila revolucija! Objasniti ono sto je jos od antike mucilo grcke filozofe, pa sve do danas: svijest, misao, um.  Sad je trenutak da u ovu pricu udje i jedan Madjar! Janos Nojman. Kao pametan (cuj, pametan, sa 6 godina je baratao svom tada poznatom matematikom!?) presao je u SAD i prozvao se Dzon fon Nojman (John von Neumann). Njegov genij za matematiku, fiziku, ekonomiju, … tjerao je ljude iz njegove okoline da sumnjaju da li je zapravo sa neke druge planete, a neki su se salili govoreci da jeste, ali se jako puno trudio da lici na covjeka. Bilo kako bilo, on je u kvantnu mehaniku uveo nas, posmatrace. Procese posmatranja materije je nazvao Proces 2, a nas dio, Proces 1. Evo kako bi se to najlakse moglo objasniti. Kvantna fizika je shvatila da je klasicna fizika u zabludi ako nas, posmatrace smatra pasivnim akterima bez uticaja na posmatranj objekt. On je pomenuo eksperiment mjerenja toplote u nekom tijelu. Materija sa svojom ”fizikom” daje otklon u termometru (ziva). Ta slika se krece medijem izmedju naseg oka i termometra i remeti ga. Izmijenjena slika (jer to vise nije onaj termometar!) ulazi preko oka i nerva u nas mozak. Razumijete vec da se radi o bezbroj intermedijernih medija od percepiranog fenomena do naseg mozga i svi ti mediji na svoj nacin mijenjaju informaciju. Ovdje se zavrsava Proces 2. Nas mozak aktivno bira jednu sliku, nakon sto je prosao kroz niz ”multicojs” pitanja i odbacio sve druge. Jer podsjeticu vas srz kvantne fizike jeste da postoji bezbroj mogucnosti (fenomena koji mogu da se percipiraju) koje jedini statistika moze da opise. E sad ovaj dio (Proces 1) je ”malo” komplikovan za nase potrebe, jer podrazumijeva opet bezbroj varijabli. Nekad se moras pomoci klasicnom fizikom…. Evo recimo kako? Pa kad stigne signal do naseg nervs on pokrene jone kroz istoimene kanale, a jon k’o jon, od volje mu je kojom putanjom ce se kretati kanalom. Razumijete. Tamo na posmatranom objektu, bezbroj mogucnosti – kod nas gdje se materija analizira, opet bezbroj varijabli i mogucnosti.    Vazno! Mi imamo mogucnost izbora. Kaze kvantna fizika i ovim pokusava da zada smrtonosni udarac Laplasovom determinizmu. Ko hoce otvara se put ka pitanju slobode volje…

Da li je? Mozak kaze, jeste. Ili, nije. A srce?

’Srcetovo’ vidjenje svijeta pocinje od jednog izraza: laterizacija. Lateralizacija je pojam iz nauke o mozgu, a znaci koordinaciju izmedju lijeve i desne hemosfere.

No kako svaka prica ima nekog vaznog eksperta, tako i ovdje imamo engleskog psihijatra Mekgilkrista (McGilchrist, pa se sad vi borite sa izgovorom!) koji je napisao vaznu knjigu: Kako je emisar postao gazda, pa jos u zapadnoj civilizaciji. Ja, vrlo slobodna interpretacija naslova, ali zainteresovanima nece biti problem da ukrste rijeci autora i emisara u Guglu. On je kao naucnik koji razumije, istrazuje i prati mozak (sic! Opet je rijec o mozgu!) objasnio da desna hemisfera ima vlastite duznosti koje se odnose na kreativnost, intuiciju, emotivnost, imaginaciju i sve to vecinom – podsvjesno. Ova se hemisfera bavi globalnom slikom i predstavom o svijetu, dok je lijeva upucens na detalje, analizu, mjerenje, kalkulaciju. A onda kako se to senzibilno kaze, dok se desna hemisfera brine lijeva kontrolise.

Ali gdje je krenulo naopako? Sto bi mi rekli, gdje je zapelo? Dva su procesa posebno na zapadu Evrope munjevito divergirala jedan prema drugom i rezultat je bio pobjeda lijevehemisfere. Prvi je poceo  onog dan kad su neka djeca (?) nasla ugalj na plazama Engleske. Poslije je sve islo munjevito brzo: parne masine, rudnici, bogatstvo, kolonije, dosada, razvoj nauke prosvijecenost. Drugi proces je poceo kad su svestenici shvatili da ne mogu sve vise sami, pa su dali dio posla – pravnicima (Francuska, 17-i vijek). A pravnici malo po malo otese skoro sve i onda zajedno sa doktorima i naucnicima, postadose novi – svestenici!  Na presjeku ovih procesa dobili smo modernu i nauku. Mladi bi danas rekli da je postalo kul znati i znati objasniti, a mistika, kreacija (carobno), emotivnost, empatija, poceli su da padaju u drugi plan. Znanje, zapravo”znanje” je postalo trazena roba, imati ga, dobro se placalo, a atraktivne pozicije u drustvu su se podrazumijevale. Ko ne zna neka se bavi – umjetnoscu. Pedest najjacih fakulteta u svijetu? Uou! Ali ni jedan od njih koji se bavi tzv. Humanitarijama iliti drustvenim naukama??! Emisar (lijevahemisfera) je pobijedio svog Gazdu (desna hemisfera) zahvaljujuci potpori i podrsci trenutnog stanja svijesti, kulture, nametnutih vrijednosti. E ali ”imperija uzvraca udarac”!

Vec kod najave prosvijetiteljstva, Dzejn Ostin je napisala Razum i Osjecanja, rugajuci se prvima…

Posebno je neprijatna pozicija lijeve hemisfere ako se malo udubi u proces pravljenja znanja. Ako se malo zamisli nad procesom stvaranja mnijenja i proizvodnje onoga u sta cemo vjerovati. U knjizi koju sam vise puta pominjao, navodi se primjer velike firme koja prodaje energiju. Nakon cijelog i vrlo kompleksnog rada raznih aktera (nauka, marketing, mediji, vladine agencije za licence…) mi smo dobili sledecu sliku: ta kompanija prodaje nesto sto oni proizvode (netacno!), kompanija raspolaze izvorima energije (netacno), proizvod je mjerljiv pa moze da se prodaje (netacno), ako nam zafali, mozemo kupiti vise (netacno). Ali ova predstava je toliko snazno utisnuta u nasu svijest da je meni sada nesvrsishodno pokusavati da vas ubijedim u suprotno. No ako imate zelju, podjite samo od pojma energija…

I za kraj, sta hocu reci? Zamislite se malo sami nad sobom. Gdje ste? Koja ste vrsta? Lijevi ili desni? Ako onako intimno i samo za sebe, shvatite da vam je lijeva hemisfera dominantna, probajte – kao ja – da se otmete, da malo izadjete iz njene sjenke i da kroz proces lateralizacije pridjete desnoj, hemisferi koja se brine. Ali ako vam ne uspije, potrudite se makar da budete u blizini onih kojima je desna hemisfera dominantna. Tu ste onda sigurni.